DRAGAN JE TRAŽIO ŽENU, A DOBIO ŽIVOTNU LEKCIJU: „Mislio sam da se šalim, a onda mi je stigla jedna poruka“
Napomena: Ovo je autorska, književno oblikovana ispovijest inspirisana objavom koja se širila društvenim mrežama. Nije riječ o potvrđenom svjedočenju osobe sa fotografije.
Najviše me nije zaboljelo kada su mi poručili da izađem iz autobusa, nego kada sam shvatio da se niko nije zapitao koliko čovjek mora biti usamljen da ženu počne tražiti oglasom.
Zovem se Dragan. Nisam čovjek koji zna lijepo govoriti. Dok drugi pronađu prave riječi, ja obično kažem nešto pogrešno, pa tek kasnije razmišljam kako je to zvučalo.
Toga dana autobus je bio prepun. Ljudi su stajali jedni uz druge, ali niko ni sa kim nije razgovarao. Gledao sam oko sebe i pomislio koliko je neobično da čovjek može biti okružen desetinama ljudi, a ipak se osjećati kao da je jedini na svijetu.
Izvadio sam telefon, fotografisao se i napisao da tražim ženu radi braka. Onda sam dodao: „Može i gluva i glupa.“
Mislio sam da sam duhovit.
Nisam bio.
KADA ŠALA OTKRIJE ONO ŠTO POKUŠAVAMO SAKRITI
Objava se počela širiti. Stizale su stotine komentara. Jedan mi je nudio sestru, drugi kumu, a treći je napisao da bih prvo trebao izaći na sljedećoj stanici i dobro razmisliti šta sam objavio.
Neki su se smijali. Drugi su me vrijeđali. Bilo je i onih koji su tvrdili da sam objavio najiskreniji bračni oglas godine.
Čitao sam komentare i u početku se smijao zajedno s njima. Govorio sam sebi:
„Dobro je, barem su me ljudi primijetili.“
Ali kada sam spustio telefon, ponovo sam ostao sam.
U stanu me nije čekao ničiji glas. Nije bilo pitanja kako mi je prošao dan niti zvuka tanjira koji se spušta na sto. Tada sam prvi put sebi priznao da oglas nisam napisao zato što sam hrabar, nego zato što više nisam znao kako upoznati nekoga.
Ipak, usamljenost nije opravdanje da poniziš drugoga.
To sam razumio tek kada mi je stigla kratka privatna poruka.
„Ako zaista tražiš ženu, prvo nauči razgovarati o njoj kao o čovjeku.“
Nije bilo uvrede ni podsmijeha. Samo ta jedna rečenica.
Pročitao sam je nekoliko puta.
NAJTEŽE JE PRIZNATI DA NISMO BILI DUHOVITI, NEGO GRUBI
Poželio sam odgovoriti da je sve bila šala. Već sam napisao pola poruke, a onda je obrisao.
Ljudi se često sakriju iza rečenice „samo sam se šalio“ kada ne žele priznati da su nekoga povrijedili. I ja sam pokušavao učiniti isto.
Napisao sam:
„U pravu ste. Ružno sam se izrazio.“
Žena mi je odgovorila:
„Ne znam kakav ste čovjek. Znam samo šta ste napisali.“
Ta me rečenica pogodila jer je bila poštena. Ljudi na internetu nisu mogli vidjeti moje namjere, moju samoću niti moje dobre strane. Vidjeli su ono što sam odlučio pokazati.
A pokazao sam muškarca koji govori o budućoj supruzi kao da bira predmet koji ne mora biti ni pametan ni sposoban da ga čuje.
Obrisao sam spornu rečenicu, ali nisam mogao izbrisati činjenicu da sam je napisao.
Te večeri sam se prvi put zapitao ne kakvu ženu tražim, nego kakvog bi muškarca jedna dobra žena poželjela pored sebe.
TRAŽITI LJUBAV NIJE SRAMOTA
Nema ničeg sramotnog u tome da čovjek prizna da je usamljen. Nije slabost željeti da vas neko čeka, sasluša i pita jeste li umorni.
Ali brak nije lijek koji se uzima protiv samoće. Žena nije neko ko treba popuniti prazno mjesto u kući, kuhati ručak i biti zahvalan što je izabrana.
Ona je osoba koja također bira.
Poslije nekoliko dana ponovo sam sastavio oglas. Ovoga puta bez glupih dosjetki.
Napisao sam da tražim slobodnu ženu koja želi ozbiljno poznanstvo, razgovor i mogućnost zajedničkog života. Dodao sam da nisam savršen, ali da sam spreman učiti kako biti bolji čovjek.
Nije bilo stotina komentara. Niko se nije pretjerano smijao niti je objava postala viralna.
Stigle su mi samo dvije pristojne poruke.
Možda iz njih neće nastati brak. Možda ću još dugo večerati sam. To niko ne može znati.
Ali sada znam nešto što nisam znao dok sam sjedio u prepunom autobusu: nije dovoljno pronaći osobu koja će pristati na vas.
Prvo morate postati osoba pored koje bi neko poželio ostati.
Izvor povoda: “Komitet.net – Instagram”
